+ Reply to Thread
Page 3 of 4 FirstFirst 1 2 3 4 LastLast
Results 21 to 30 of 38

Thread: Svatko sam kroji svoju sreću

  1. #21
    Svjetlana Valentić enky's Avatar
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    1,932
    Quote Originally Posted by N'dugu View Post
    Neke stvari i jesu komplicirane, ali ih ljudi namjerno smatraju jednostavnima (simplificiraju) zato što onda ne moraju preuzeti odgovornost za svoje postupke i njihove posljedice, ili na primjer zato što smatraju da je ono što im se događa proizvod sudbine ili više sile što eliminira potrebu za razmišljanjem. Ako znaš neke mehanizme, kako dolazi do nečega, onda više nisi neodgovoran - ali to onima koji ih ne znaju može izgledati kao nepotrebno kompliciranje.
    Daj mi, molim te, jedan primjer gdje se komplicirana stvar simplificira, radi izbjegavanja odgovornosti.

    Quote Originally Posted by N'dugu View Post
    Zgodna šema. No, nezadovoljstvo je naprosto frustracija, poznata stvar iz psihologije. Zadovoljstvo je oslobađanje od frustracije zbog ostvarenja cilja. Mogućnost ostvarenja je sreća optimistu kojem je golub na grani uvijek draži od vrapca na ruci, a pesimistu i nemogućnost ostvarenja nekad može biti sreća jer osim što je skroman i zadovoljan svojim vrapcem u ruci, nemogućnost ostvarenja ga tjera na to da nadiđe sam sebe i napravi nešto sasvim novo. Optimist naprosto nije kreativan, on očekuje da se sve zbude onako kako je netko drugi zamislio umjesto da nastoji smisliti nešto novo.
    Mnogi su, meni vrlo zanimljivi, filozofi bili pesimisti. Ergo, kao veliki ljubitelj filozofije, moram se složiti s tobom kako iz pesimizma može proizaći velika kreativnost. Mah, da samo malo ubacim Shopenhauera (pošto je vezano za temu), koji tvrdi da se na ovom svijetu (koji, da je mrvicu lošiji, ne bi, po njemu, mogao opstati) može samo postati iskustven, no ne i sretan te da misaoni ljudi ne teže zadovoljstvu, već izbjegavanju neugode i boli.

    Ne razumijem zbog čega optimist ne bi bio kreativan. Mnogi su se novi lijekovi pronašli zahvaljujući optimizmu. Ili, ta je li ideja helikoptera te njegovog stvaranja proizlazi iz pesimizma? (padobran možda i proizlazi; da bih riječ rekla )

    Ajde, ne budi ti teško, pokušaj mi na drugačiji način dočarati po čemu bi pesimist bio kreativniji te zašto bi pesimist bio skromniji i zadovoljniji malim od optimista, kad je to, mišljenja sam, u suptrotnosti jedno s drugim?

    Quote Originally Posted by N'dugu View Post
    Pesimist bira da bude nesretan zato da ga ne bi pokretale za srećom stvari koje toga nisu vrijedne, a možda su i štetne. Optimist je Bandić. Njega pokreće želja za profitom i misli da se ništa neće srušiti, a kad se ipak sruši pola ulice ili most, odmahne rukom i 'dela' i dalje.
    Oli, drugim riječima, ambiciozni i manipulativni profiteri su optimisti, a neambicionzne skromne poštenjačine pesimisti? Jesi otprilike to želio reći?


    Quote Originally Posted by N'dugu View Post
    Kod sreće još imamo subjekt sreće, onoga koji je sretan i osjeća tu sreću. Sreća je obično zaslužena zalaganjem tog subjekta. Kod ekstaze ili hrv. blaženstva imamo obično nezasluženu sreću kod koje se subjekt gubi ili barem nije osobito bitan u tom doživljaju.
    Zanimljivo, a ja sam mislila kako je ekstaza najintenzivniji mogući osjećaj oduševljenja, koji čovjeka toliko obuzme da padne u trans.

    Quote Originally Posted by N'dugu View Post
    Napredujemo.
    Da. U svakom pogledu.

  2. #22
    Svjetlana Valentić enky's Avatar
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    1,932
    Quote Originally Posted by servantes View Post
    Čini mi se da je pojam sreća nešto malo složeniji pojam od ovog "mogućnost ostvarenja". Netko, primjerice, može biti sretan i zato što nema nikakvu "mogućnosti ostvarenja", već samo vjeru da je to nemoguće.
    Nisam sigurna je li ovo što sam boldala greška. Ti ćeš mi reći.
    Naime, ja sam te pročitala kao da želiš naglasiti kako vjera u mogućnost ostvarenja, iako mogućnost ostvarenja racionalno ne postoji, isto tako može biti srećom.
    Ako sam te ispravno shvatila, zašto onda sreću ne bi mogli definirati kao mogućnost ostvarenja,
    kad
    je vjera u mogućnost ostvarenja temelj mogućnosti ostvarenja (ili ti misliš da nije?).

  3. #23
    N'dugu's Avatar
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    u oku majmuna
    Posts
    369
    Quote Originally Posted by enky View Post
    Daj mi, molim te, jedan primjer gdje se komplicirana stvar simplificira, radi izbjegavanja odgovornosti.
    Smiješno. Kod nas nitko za ništa ne odgovara, a svi sve znaju. Evo ti prvog Sanadera koji je govorio da "u Hrvatskoj nema korupcije" i da nam to nameću naši protivnici da ne bismo ušli u EU. Problem korupcije u Hrvatskoj je toliko specifičan i kompliciran da ima jako malo ljudi koji ga znaju i mogu riješiti. Kao i u svakoj zemlji koja ima taj problem - nema jedinstvenih rješenja. To što netko naš problem i činjenicu da ga ne želimo riješiti koristi za svoje interese je sasvim razumljivo, ali je pojednostavljivanje govoriti da je neka posljedica našeg problema dokaz da problem uopće ne postoji. Uzmimo sad primjer s optuženim braniteljima Vukovara... odluka o tom pitanju bitno utječe na sve nas, ali nitko ne postavlja pitanje odgovornosti - jesu li ti branitelji za nešto odgovorni, ako jesu, zašto to nije utvrđeno kad je trebalo, ako nisu, zašto nitko nije reagirao prema srbijanskom ministarstvu pravosuđa da se te prijave odbace, itd., itd. Najlakše je sad izaći na trg i urlati kao pećinski čovjek, a ne biti za ništa odgovoran. Takve stvari čovjeka čine pesimistom, jer je jasno da iz toga korist izvlače samo najpokvareniji slojevi društva, oni koji manipuliraju tuđim sirovim emocijama za svoje interese.

    Mnogi su, meni vrlo zanimljivi, filozofi bili pesimisti. Ergo, kao veliki ljubitelj filozofije, moram se složiti s tobom kako iz pesimizma može proizaći velika kreativnost. Mah, da samo malo ubacim Shopenhauera (pošto je vezano za temu), koji tvrdi da se na ovom svijetu (koji, da je mrvicu lošiji, ne bi, po njemu, mogao opstati) može samo postati iskustven, no ne i sretan te da misaoni ljudi ne teže zadovoljstvu, već izbjegavanju neugode i boli.
    Tako nešto.

    Ne razumijem zbog čega optimist ne bi bio kreativan. Mnogi su se novi lijekovi pronašli zahvaljujući optimizmu. Ili, ta je li ideja helikoptera te njegovog stvaranja proizlazi iz pesimizma? (padobran možda i proizlazi; da bih riječ rekla )
    Dobro, možda je to neki optipesimist koji je kreativan. Pesimist je u većini slučajeva kad se radi o očiglednim glupostima, ali je kadar biti optimist u pogledu nečega što ima smisla. Smatram da ideja letenja proizlazi iz osjećaja pesimizma uslijed vezanosti za zemlju (nemanja krila), a ne iz urođenog optimizma da bismo svakako trebali poletjeti kao ptice. Otkrića lijekova proizlaze iz realizma i pesimizma (optimistično gledanje na problem je: moli se Bogu, Gospi, anđelima, pa ćeš ozdraviti).

    Ajde, ne budi ti teško, pokušaj mi na drugačiji način dočarati po čemu bi pesimist bio kreativniji te zašto bi pesimist bio skromniji i zadovoljniji malim od optimista, kad je to, mišljenja sam, u suptrotnosti jedno s drugim?
    Pesimist je kreativniji jer ne prihvaća ustaljene obrasce. Oni su za njega loši (zato je pesimist), ali traži nova rješenja. Ako mu takvo što padne na pamet, može postati optimist, ali samo u pogledu tog rješenja, imajući u vidu ipak da je društvo obično loše raspoloženo prema svemu novome (zato je i dalje pesimist). Optipesimist. Može li optimist biti trajno zadovoljan malim? Teško, ako nije posvemašnja budala, jer se on zadovoljava time zato što očekuje realizaciju svoje želje u budućnosti, projicira je u budućnost (svijetla budućnost), pa zato njegovo zadovoljstvo proizlazi iz očekivanja, a ne iz realnosti, dok se pesimist time zadovoljava zato što je naučio obuzdavati svoje želje. Znači, razlikuju se po metodi psihološke obrane od frustracije, koja je kod pesimista zrela, a kod optimista nezrela. To ipak ne znači da pesimist mora biti neaktivna i pasivna osoba, nego da je kadar realno procijeniti mogućnosti djelovanja, dakle da je blizu tome da bude realist. Ali realisti nisu kreativne osobe, oni samo dobro žive u realnosti, oprezni su i proračunati. Nemaju potrebe mijenjati svijet, što je preduvjet za inovativnu kreativnost. Ja se držim one Mark Twainove da nema ničeg goreg od mladog pesimista, osim starog optimista. Znači, svatko tko se rodi je po prirodi optimist, misli da svijet samo čeka na njega, no realnost (u smislu pokušaja i pogrešaka, neuspjeha i razočaranja uz određene uspjehe) ga dovodi do toga da postane više realist, a možda i pesimist - u kojem slučaju postaje kreativniji.

    Oli, drugim riječima, ambiciozni i manipulativni profiteri su optimisti, a neambicionzne skromne poštenjačine pesimisti? Jesi otprilike to želio reći?
    Ne. Optimisti su neodgovorni i budalasti, realisti srednje odgovorni i oprezni, a pesimisti vrlo odgovorni i pametni. Ambiciozni i manipulativni profiteri su obično realisti, to su oni građevinari u Zagrebu koji stoje iza Bandića, trudeći se da na kraju odgovornost padne na njega (jer oni znaju da su odgovorni za štetu, za razliku od njega).

    Zanimljivo, a ja sam mislila kako je ekstaza najintenzivniji mogući osjećaj oduševljenja, koji čovjeka toliko obuzme da padne u trans.
    Misliš na orgazam?
    Meni ovo više sliči na zanos, entuzijazam (doslovno: obogotvorenje od theos = bog), to je više slično stanju transa. Ali ne vidim zašto misliš da se moj opis blaženstva bitno razlikuje, osim što je tebi bitniji intenzitet, a meni nezasluženost vlastitim naporima.

  4. #24
    smalltown boy
    Guest
    size="tall"

    Kolo sreće !

    He' našao sam jedan vic


    Ucestvovao Mujo u kolu sreće,i postavlja Oliver Mlakar 1.pitanje:
    - Sto je to, sto je to ima cetiri tocka i sluzi za prevoz putnika?
    Mujo se prvi javi:Automobil!
    Na to ce Oliver:tocno,tocno,djelimicno tocno,bijeli automobil marke fiat.
    Krivo muji ,ali sta ce.
    2.pitanjeto je to sto je to,ima dva tocka i sluzi za prevoz putnika ?
    Na to ce Mujo opet prvi:biciklo!
    Oliver ce opet na to:Tocno,tocno,djelimicno tocno,crno biciklo marke Rog.
    Mujo se naljutio pa Oliveru
    -Mogu li ja jedno pitanje?
    Oliver:nemoze gospodine Mujo,ovdje ja postavljam pitanja a ne Vi.
    Mujo njemu:Samo jedno?
    Pristanena to Oliver.Tada Mujo:
    -Što je to,sto je to,crno zeni izmedju nogu?

    Na to ti Oliver unezgodjeno:
    Pa to svi znaju ne moram ti odgovarati!

    A Mujo opet njemu:Samo ti odgovori!
    Tada Oliver odgovori:Pa picka!
    Na to ce mujo:

    Tocno,tocno,djelimicno tocno,picka ti materina!
    Ha ?


    Dobar ?
    pa jes' malo brezobrazan
    al ima ono
    sreće
    pa kontam valjda može uz ovu temu



    a možda nije etičan
    hm
    ope' sam zgriješio

  5. #25
    član
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    316
    Quote Originally Posted by enky View Post
    Nisam sigurna je li ovo što sam boldala greška. Ti ćeš mi reći.
    Naime, ja sam te pročitala kao da želiš naglasiti kako vjera u mogućnost ostvarenja, iako mogućnost ostvarenja racionalno ne postoji, isto tako može biti srećom.
    Ako sam te ispravno shvatila, zašto onda sreću ne bi mogli definirati kao mogućnost ostvarenja,
    kad
    je vjera u mogućnost ostvarenja temelj mogućnosti ostvarenja (ili ti misliš da nije?).
    Ne. Sreća bi bila osjećaj završenosti u nezavršenom svijetu. To je onaj mali, kratkotrajni trenutak kada ostavaljamo jedan (život, ideju, djelo,.....) za sobom, jer mu nemamo više što dati, i spremni smo za nešto novo. Samo to.
    Znači, ako bi pojednostavili do daske, ne mogućnosti ostvarenja, već mogućnost ulaženja u nešto novo u trenutku kada s leđa skinemo breme onoga starog.

  6. #26
    Svjetlana Valentić enky's Avatar
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    1,932
    Zanimljivo, ja, ovo što si ti opisao, nazivam 'zadovoljstvo'.

  7. #27
    Quote Originally Posted by enky View Post
    Što je sreća, ako ne samo ("najljepši mogući") način na koji mi sami doživljavamo sebe i svijet oko nas?

    Netko može biti sretan s "malim". Nekome, pak, treba mnogo. Dakle, ne postoji univerzalni recept, jer "to jelo" ovisi o "kuharu" što ga sprema.

    Što mislite može li biti sretan onaj, kome može biti dosadno?
    i (za one, koji drže kako je sreća samo stvar trenutka)
    Zašto sretni nikad ne razmišljaju o sreći?
    sanjaj velike stvari

    raduj se malim

    prastanje je ono sto je potrebno tebi, a ne onoj drugoj strani

    budi uspjesan/a, ne stoj sebi na putu: koji je strah veci? od neuspjeha ili od uspjeha?!

    ne cekaj na ljubav . ti izadji ljbavi u susret

    promijeni se(be) . ne mijenjaj svijet oko sebe . promjenom sebe, i svijet oko tebe ce se promijeniti

    podnosi stvari koje ne mozes promijeniti . izostri se u strpljenju . vjeruj u sebe

    ne natrpavaj si na pladanj vise nego mozes pojesti . unutarnji mir neces zadobiti nagomilavanjem si sve vise i vise novih (materijalnih) duznosti . radije si ostavi vremena za molitvu i introspekciju

    nikada ne ostavljaj um besposlen, jer prazan um je meka necastivom . zaokupi si misli velikim pozitivnim snovima


  8. #28
    Quote Originally Posted by enky View Post
    cut...(post br.18)
    Ljudi cesto mijesaju nezadovoljstvo i nesrecu. Covjekov mentalni sklop (svakog covjeka ponaosob) odredjuje sto ce on pojmiti nesrecom a sto nezadovoljstvom. Ako je osoba po prirodi takva da poduzima sve sto moze, mjesta nezadovoljstvu nece biti vec ce svaki problem protumaciti privremenom nesrecom koja je na putu do ostvarenja neceg pozitivnog.
    Ovdje cu ubaciti malo islamskog tumacenja, u svrhu pojasnjenja, ako nije problem. Naime, u islamu je vrh vjernickog puta stanje "šakir" sto bi znacilo - konstantno zahvalan Bogu - bez obzira na stanje, situaciju, dogadjaj... Put koji vodi do toga ide preko stanja gdje drugima zelis kao i sebi, zatim drugima vise nego sebi, tada slijedi stanje gdje si konstantno svjestan Boga (jer ako ti Njega ne vidis, On tebe zaista vidi) a na vrhu tog puta se nalazi stanje konstantne zahvalnosti Bogu. Neki bi ovaj vrh nazvali ravnodusnoscu ali to je upravo ono sto se zeli izbjeci. Konstantna zahvalnost nije ravnodusnost u smislu odsustva osjecaja, otupljenosti na dogadjaje, vec upravo ziv osjecaj zahvalnosti.
    Nase ljudsko ograniceno znanje nas vodi bespucima nezadovoljstva i nesrece (te njihovih suprotnosti). Na tom putu mi se znamo gubiti i okretati za 180 stupnjeva. Neki dogadjaj u zivotu koji proizvede osjecaj nezadovoljstva na kraju balade ponekad izgleda vrlo pozitivnim. Ona situacija u zivotu u kojoj se nalazimo je upravo jedina u kojoj smo mogli biti. S takvim stavom se treba pomiriti i raditi na toj situaciji.
    Na covjeku je da iskoristi blagodat zivota. Put zivota je covjeku potpuno nepoznat i treba uzivati u toj avanturi a u vjernickim ocima konacni rezultat je u Bozjim rukama - sto bi znacilo: jedna briga manje meni kao covjeku.
    Upali svjetlo svoje duse, lakse ces putovati...
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

  9. #29
    član
    Join Date
    Aug 2010
    Posts
    316
    Quote Originally Posted by i-s-l-a-m-i-c View Post
    Ljudi cesto mijesaju nezadovoljstvo i nesrecu. Covjekov mentalni sklop (svakog covjeka ponaosob) odredjuje sto ce on pojmiti nesrecom a sto nezadovoljstvom. Ako je osoba po prirodi takva da poduzima sve sto moze, mjesta nezadovoljstvu nece biti vec ce svaki problem protumaciti privremenom nesrecom koja je na putu do ostvarenja neceg pozitivnog.
    Ovdje cu ubaciti malo islamskog tumacenja, u svrhu pojasnjenja, ako nije problem. Naime, u islamu je vrh vjernickog puta stanje "šakir" sto bi znacilo - konstantno zahvalan Bogu - bez obzira na stanje, situaciju, dogadjaj... Put koji vodi do toga ide preko stanja gdje drugima zelis kao i sebi, zatim drugima vise nego sebi, tada slijedi stanje gdje si konstantno svjestan Boga (jer ako ti Njega ne vidis, On tebe zaista vidi) a na vrhu tog puta se nalazi stanje konstantne zahvalnosti Bogu. Neki bi ovaj vrh nazvali ravnodusnoscu ali to je upravo ono sto se zeli izbjeci. Konstantna zahvalnost nije ravnodusnost u smislu odsustva osjecaja, otupljenosti na dogadjaje, vec upravo ziv osjecaj zahvalnosti.
    Nase ljudsko ograniceno znanje nas vodi bespucima nezadovoljstva i nesrece (te njihovih suprotnosti). Na tom putu mi se znamo gubiti i okretati za 180 stupnjeva. Neki dogadjaj u zivotu koji proizvede osjecaj nezadovoljstva na kraju balade ponekad izgleda vrlo pozitivnim. Ona situacija u zivotu u kojoj se nalazimo je upravo jedina u kojoj smo mogli biti. S takvim stavom se treba pomiriti i raditi na toj situaciji.
    Na covjeku je da iskoristi blagodat zivota. Put zivota je covjeku potpuno nepoznat i treba uzivati u toj avanturi a u vjernickim ocima konacni rezultat je u Bozjim rukama - sto bi znacilo: jedna briga manje meni kao covjeku.
    Ukratko sreća bi bila stalna svijest o božijoj prisutnosti, a nesreća, svi oni trenutci kad "zaboravimo" ili nakratko smetnemo s uma da postoji Bog.

  10. #30
    Quote Originally Posted by servantes View Post
    Ukratko sreća bi bila stalna svijest o božijoj prisutnosti, a nesreća, svi oni trenutci kad "zaboravimo" ili nakratko smetnemo s uma da postoji Bog.
    Ne samo svijest o Bozjoj prisutnosti vec veza s Njim. Konstantna "veza" s njim je vrhunac a stalna svijest o Njemu je malkice nizi stupanj ali, takodjer, vrlo visok.
    Nesreca je sve ono sto mi dopustimo da prouzrokuje "kratki spoj" u toj vezi.
    Upali svjetlo svoje duse, lakse ces putovati...
    NAJZANIMLJIVIJI video ikad! (krenite od treće minute)

+ Reply to Thread

Tags for this Thread

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts